Una Popović, Hajdeger o slikarstvu, Estetičko društvo Srbije, 2021.
Uobičajeno tumačenje filozofije umetnosti nemačkog filozofa Martina Hajdegera usmerava pažnju na njegova predavanja i zapise o poeziji i jeziku, pritom zanemarujući dijalog filozofa sa drugim umetnostima, poput slikarstva, muzike ili arhitekture. Tragom ovog ,,nesporazuma’’ polazi filozofkinja Una Popović koja se u studiji Hajdeger o slikarstvu temeljno bavi Hajdegerovim uvidima o slikarstvu, time i dubljim raspravama o ontološkoj prirodi umetničkog dela, umetnika i umetnosti kao takve.
U iscrpno napisanom predgovoru knjige autorka piše da se ,,Hajdegerovi tekstovi o slikarstvu čitaju uz prateću svest da je tu reč o filozofskim interpretacijama slikarstva, a ne prosto o slikarstvu’’, naglašavajući time dijaloški odnos filozofije i umetnosti koji postaje presudan motiv ne samo u samoodređenju filozofije, nego i u Hajdegerovim pokušajima prevladavanja metafizike, napuštanja svih tradicionalnih pozicija mišljenja, posebno vezanih za pitanje o bivstvovanju. Zato možemo reći da su Hajdegerovi tekstovi o slikarstvu izuzetno važni ,,za izgradnju pozne filozofije u celini, a posebno za problem novog postavljanja pitanja o bivstvovanju’’.
Prvo pominjanje umetnosti u Hajdegerovoj filozofiji uopšte datira na njegovo predavanje Logika, pitanje o istini iz zimskog semestra 1925-1926. godine kada ukratko analizira sliku Franca Marka Srndaći u šumi. Bio je to početak dijaloga mišljenja i pevanja, koji se nastavio uticajnim tekstom Izvor umetničkog dela iz 1949. godine u kome Hajdeger tumači Par cipela Vinsenta Van Goga. Duboko pogođen slikarstvom Paula Klea, posvećuje mu par beležaka 1956. godine, u kojima iznosi radikalnu tezu o prevladavanju umetnosti. Slikaru Polu Sezanu filozof posvećuje dva pesnička zapisa (1971-1974) u kojima se primarno bavi pitanjem odnosa slike i prisutnosti.
Sezan i Van Gog
Umetnička slika prevazilazi opažajne pojmove prikazujući hermeneutičke pojmove. Tako pojam umetnosti, za Hajdegera, postaje iskustvo koje redukuje čiste naučne pojmove i svodi ih na hermeneutičke pojmove koji umetnosti daju ontološki primat. Na slici Srndaći u šumi, prema Hajdegeru, nije predstavljen konkretni srndać, ni konkretna šuma, nego je predstavljeno bivstvovanje nekog bivstvujućeg (srndać) u njegovoj ontološkoj dimenziji. Fotografija, nasuprot tome, donosi konkretne situacije i pripada čistom pojmu stvari. Ona zahvata čulni opažaj koji nikada ne može dati celovitu, već samo pojedinačnu perspektivu određenog predmeta.
Van Gogove slike Hajdeger analizira kao fenomene pomoću kojih u središte filozofije postavlja pitanje istine (u) umetnosti. Time ne nastoji da pokaže šta je umetnost, nego da odgovori na pitanje kako umetnost jeste i koji je njen način bivstvovanja. Van Gogove cipele artikulišu čitav jedan svet, način bivstvovanja koji nije uslovljen konkretnim pojmom stvari, nego bivstvovanjem bivstvujućeg. Cipele koje nosi seljanka na njivu u stvarnosti su samo cipele koje služe određenoj nameni, dok na umetničkoj slici one zadobijaju kontekst određene dubine, što se može definisati kao širi horizont smisla. Umetnost tako seže u neskrivenost svog bivstvovanja, čime dopire do istine neskrivenosti, otvorenosti, svedočeći istinu o bivstvovanju bivstvujućeg.
Poznato je da je Hajdeger poštovao Pola Sezana i da je posećivao njegove izložbe i atelje. U Sezanovom slikarstvu pronašao je ,,sluteće stvaranje i mišljenje’’, smatrajući da je njegovo slikarstvo mig nadolazećeg mišljenja koje još nije na delu. Dok se u tumačenju Van Gogovih slika Hajdeger usmerava na pitanje istine, Sezanovo slikarstvo vidi kao ,,prosijavanje onog prisutnog u čistini prisustva’’. Sezan ima perspektivu (svog) sveta koji se odigrava kroz pozadinski horizont celog njegovog slikarstva. Baš taj sluteći horizont stvari ne zahvata u njihovoj pukoj datosti, nego im pristupa u ontološkoj diferenciji, omogućujući otvoren dijalog između filozofije i umetnosti, jezika i slike, naposletku mišljenja i pevanja. U filozofskom smislu to bi značilo da Sezanovo slikarstvo u umetničkom postupku ,,uspeva da uradi ono što Hajdeger nastoji da postigne filozofski – da obezbedi jedinstveni pogled, jedinstveno fenomensko pojavljivanje (čisto sijanje) bivstvujućeg i bivstvovanja’’. Preobraženje koje nude Sezonove slike za Hajdegera znače korak dalje u prevladavanju metafizike, budući da je slikarstvo o kome piše napustilo statično postojanje predajući se temporalnoj vezi prisutnog (bivstvujućeg) i njegovog prisustva (bivstvovanja).
Kleove slike kao stanja
Fragmentaran zapis Beleške o Kleu Hajdeger je napisao podstaknut izložbom Kleovih radova 1956. godine. Posredi je uticajan tekst u kome filozof nastoji da pokrene tezu o prevladavanju umetnosti, što bi značilo prevladavanje estetike u tradicionalnom filozofskom smislu. Ovaj okret ka Kleu, naime, zatvara krug Hajdegerovih intencija da umetnosti dâ poslednju i odlučujuću reč. Baš susret filozofije sa umetnošću može da omogući dolazak novog mišljenja koje će iskriti pravo značenje reči o spasonosnom licu umetnosti. Hajdeger Kleove slike imenuje kao stanja, a ne slike. Kle u slikarstvu vidi osećanjem, on nazire unutrašnje zrenje koje okom oseća i ,,ne ponavlja ono vidljivo, nego čini vidljivim’’. Tu se odigrava presudan susret sa Hajdegerom, na izvoru nadolaska drugog mišljenja. Nadolazeća slutnja otkriva bitnost dijaloga mišljenja i pevanja, koji nikada ne zalazi osim pred začudnim titrajem smrti.
Knjiga Hajdeger o slikarstvu jedinstvena je studija na srpskom jeziku koja sa preciznom uverljivošću i bistrinom uvida razotkriva sve bitne tačke Hajdegerove filozofije umetnosti, posebno slikarstva. Una Popović napisala je važnu knjigu koja se, posredstvom Hajdegerovog razumevanja slikarstva, bavi umetnošću i njenim izvorima, putevima i stranputicama. Nasuprot savremenom trendu da se o filozofiji piše čisto analitički ili publicistički Una Popović sledi najbolju tradiciju filozofske znatiželje budući da piše strastveno i pritom znalački utemeljeno. Njen osećaj za jezik, pojašnjenje i sistematičnost učinili su od ove knjige izvrsnu studiju koja će postati nezaobilazna literatura naše hajdegerologije. Knjigu je izdalo Estetičko društvo Srbije, u ediciji Estetička istraživanja, što ovim putem treba istaći kao važan podatak i dati im podsticaj da u budućnosti štampaju sa strašću napisane filozofske knjige.

Politika, 1.10.2022.