Događaj i katarza

Film više nije narativna senka pokretnih slika, nego u mreži tehnosfere odlučno nagoveštava - zbogom slici (farewell to image). U igri više nisu, piše Paić, ,,ni jezik ni slika kao posljednji tragovi metafizike u kibernetici. To više nije doba filma, već vizualizacije događaja...’’ Tako je pitanje erotike i tela jedno od glavnih pitanja filmske umetnosti.

Glas živih slika

Nigde se jasnije ne uočava uzaludnost žrtve, prekinutost svake ljubavi i čežnje, nedostajanje i škrgutanje zubima nego u potresnim slikama nasleđenih predmeta, na fotografijama, zapisima i marginama knjiga.

Svetovi, utopije

Prijatelji moraju biti duhovni srodnici, osećajni i otvoreni jedan prema drugom, bliski bez krajnjih namera.

Krhotine, ožiljci

Ispitujući šumske puteve fenomenologije Kopić zalazi u post-modernizam koji vidi kao usmerenje čoveka prema čoveku u svim njegovim dimenzijama.