Starati se o duši znači odbaciti bezuslovno svaki autoritet vlasti, ideologiju ili partiju, predati svoje mišljenje sebi samom i staviti se ispred sebe.
Postoje čvorovi pomoću kojih se biografije Karla Marksa, Riharda Vagnera i Fridriha Ničea zapliću jedna u drugu. Iako idejno udaljeni ovi autori su bliski kao ljudi devetnaestog veka, time što su kao svedoci i učesnici jednog burnog vremena u njemu odigrali važne uloge.
Zbirka pesama Što mi je šaputao Zeus? sadržajna je i idejno bogata, u njoj prebiva ono jedva živo jezgro današnjice koje još u svetu oko nas prepoznaje besmrtnost grčkog lutanja (u mišljenju).
Jesu li pisci loši slikari? To je pitanje koje Jergović postavlja na jednom mestu u romanu nastavljajući da ono najvažnije u životu nije izrečeno, nego naslikano.
Vitštok uspeva da jedan mesec, februar 1933. godine, opiše sa dramatičnim zapletima, političkim previranjima, detaljima iz privatnog i javnog života, ulazeći tako u dubinu nasilnog vremena.
Ako se može ukratko proniknuti u bit ovih fotografija one su stvaralačke, začudne, inovativne i pesničke. Kroz njih se sluti umetnički (od)govor na stvarnost i neizgovorena reč krajnjeg nadahnuća materijalizovana izrazom jedne poze.