Grad, kao živi organizam komunikacijskih relacija, zahteva stalnu fleksibilnost ljudskih odnosa i arhitekture, budući da se temelji na antagonizmu između individualnog i kolektivnog pristupa.
Originalnost i ideja seku svaku cenzuru. Sloboda ima velike zahteve, ali je u nagoveštajima autentičnog odgovara na život seme njenog rasta. Uključenost u ideju umetnosti stvara velike umetnike. Reditelj filma ne može biti izvan filmske ekipe, zavaljen u fotelju, udubljen u svoje misli.
Pre nego u bilo čemu drugom osnovna istina je: pozorište, nezavisna i autonomna umetnost, treba, kako bi se uskrsnulo ili prosto živelo, da jasno označi po čemu se razlikuje od teksta, od čiste reči, od književnosti i od svih ostalih i unapred utvrđenih sredstava.
Pisac uvek ide napred, u nepoznato, svet je protkan njegovim temama, a naš je zadatak da se pomoću umetnosti osnažimo toliko da možemo uvek biti u ,,agresivnom i kontradiktornom odnosu prema lažima svih vrsta’’.
Ako se može ukratko proniknuti u bit ovih fotografija one su stvaralačke, začudne, inovativne i pesničke. Kroz njih se sluti umetnički (od)govor na stvarnost i neizgovorena reč krajnjeg nadahnuća materijalizovana izrazom jedne poze.