Ono što zapravo svedoči još o postojanosti života je umetnost kao gotovo jedina mogućnost da se autentičnost života uzdigne iznad običajnosti svakodnevne banalnosti. Umetnost raste i buja poput života; ,,iz nje ne izlazi ništa što bi moglo da opstane bez entuzijzma.…
Smrt više nije događaj života, nego spektakularizovani prizor televizijskog ekrana.
Briga povezuje dve samoće poput sunca u pogledu, poput glasa nežnih šuma u čijim se dubinama skriva spasonosni mrak smirenja.
Tačka iskupljenja u koju Mahler sakuplja sva iskustva predstavlja mogućnost bega u idiličan svet tragične posvećenosti.
Tajanstvenost je atmosfera u kojoj diše lepota umetničkih remek-dela.
Najpre mrak. Nevidljivost. Tišina. Razdaljina pokrivena prašinom.
Iza svesti ne leži apsolutna praznina nego nesvesna psiha...
Pisao je o pojedincu koji se sudara sa istorijom, o malim, sitnim nepravdama koje život stavljaju na kocku.
Duh zemlje je zažaren, sve se pretvara u vatru i svetkovinu.